Žene u EU još uvijek zarađuju manje od muškaraca

Jednake plaće nisu samo pitanje pravednosti. One jačaju ekonomiju jer žene koje više zarađuju više troše

0
239

Zaposlena žena u EU-u zaradi u prosjeku 16 posto manje nego muškarac.

Iako princip “jednake plaće za jednaki rad” ima dugu historiju, još od Ugovora iz Rima iz 1957., razlika u plaćama muškaraca i žena i dalje postoji, a pomaci u zadnjih 10 godina su minimalni.

Evropski parlament uporno traži uvođenje više mjera za smanjenje razlike, i na ovaj problem opet ukazuo je i kroz rezoluciju usvojenu nakon debate na plenarnoj sjednici u januaru.

Širom EU-a razlika u plaćama kreće se od najveće u Estoniji (25,6 posto), Češkoj (21,1 posto), Njemačkoj (21 posto), UK-u (20,8 posto), Austriji (19,9 posto) i Slovačkoj (19,8 posto) u 2017. do najmanje u Sloveniji (8 posto), Poljskoj (7,2 posto), Belgiji (6 posto), Italiji (5 posto), Luksemburgu (5 posto) i Rumunjskoj (3,5 posto). U Hrvatskoj razlika iznosi 11,6 posto.

Jednaka plaća regulirana je Direktivom EU-a, no Europski parlament u više navrata je tražio njezinu reviziju i uvođenje novih mjera. Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen obećala je da će njezina Komisija raditi na novoj europskoj rodnoj strategiji i obvezujućim mjerama vezanim uz transparentne plaće.

Inače, žene u prosjeku odrade više sati obavljajući poslove za koje nisu plaćane (briga o djeci i kućanski poslovi), a muškarci više sati obavljajući one za koje primaju naknadu: samo 8,7 posto muškaraca u EU-u radi skraćeno, u odnosu na gotovo trećinu žena (31,3 posto). Kada u obzir uzmemo plaćene i neplaćene sate, žene kroz tjedan rade više.

Vidimo da žene ne samo da zarađuju manje po satu, nego i odrade manje sati za koje su plaćene i manje ih je na tržištu rada. Kada se svi ovi elementi uzmu u obzir, ukupna razlika u zaradi muškaraca i žena penje se na skoro 40 posto (za 2014.).

Žene češće imaju prekide u karijeri i na njihove odluke mogu utjecati obiteljske obaveze.

Oko 30 posto ukupne razlike u plaćama može se objasniti velikom zastupljenošću žena u sektorima s nižim plaćama i bavljenjem poslovima vezanim uz njegu, prodaju ili obrazovanje. Još uvijek postoje poslovi, primjerice u znanosti, tehnologiji i inženjerstvu, u kojima je zastupljenost muškaraca izuzetno visoka (više od 80 posto).

Na direktorskim pozicijama manje je žena: manje od 6,9 posto glavnih izvršnih direktorskih pozicija drže žene. Kada uspoređujemo razlike po pozicijama, najlošije prolaze menadžerice. One po satu zarađuju 23 posto manje nego muškarci na istim pozicijama, pokazuju podaci Eurostata.

Žene i dalje doživljavaju diskriminaciju na radnom mjestu, manje su plaćene u usporedbi s kolegama koji rade isti posao ili su degradirane nakon povratka s porodiljnog dopusta.

Razlika u plaćama povećava se s godinama, kako se gradi karijera i rastu obiteljske obaveze. Zbog manjih mogućnosti štednje i ulaganja, razlike se dodatno povećavaju i žene su u starosti u većem riziku siromaštva i socijalne isključenosti (razlika u mirovinama muškaraca i žena bila je oko 36 posto u 2017.)

Jednake plaće nisu samo pitanje pravednosti. One jačaju ekonomiju jer žene koje više zarađuju više troše. Veće plaće podižu poreznu osnovicu i smanjuju opterećenost socijalnog sistema. Procjene pokazuju da bi svako smanjenje razlika u plaćama žena i muškaraca za 1 posto povećalo BDP za 0,1 posto.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here