Razvitkom telekomunikacijskih tehnologija čovjek je započeo novu epohu u povijesti komunikacije. Telegraf, radio, televizija, sateliti i naposljetku internet su revolucionarni izumi koji su potpuno promijenili obrasce dotadašnje komunikacije. Kao posljedica ovoga, nastali su ljudi koji su iskoristili ovu tehnologiju kako bi izvještavali, obrazovali i zabavljali. Zovemo ih ih novinarima, nositeljima istine.

Novinarstvo je nekada bila iznimno poštovana profesija; novinarske figure su budile povjerenje i autoritet. Danas je ovaj pojam izgubio značenje koje je nekada imao. Položaj novinara se sveo na posrednike između događaja i javnosti, te je pojam novinara razvodnjen; svatko tko objavi video ili tekst o određenom događaju se naziva novinarom, iako se ne pridržava novinarskih standarda.

Zbog manje strožih kriterija obrazovanja i zapošljavanja novinara, stvorio se veliki broj „novinara“ koji nisu na nivou nekadašnjih nositelja profesije istine. Ne provjeravaju informacije, jure za klikovima te ih više zanima promocija svoje ili nečije agende nego njihovo plemenito zvanje. U tandemu s upitnim algoritmima društvenih mreža ovakvi novinari su duboko polarizirali naše društvo i u procesu istisnuli one koji se nisu htjeli prikloniti. Neovisni, nepristrani i profesionalni novinari postaju rijetkost. Kao posljedica, nepovjerenje javnosti raste. Ljudi nisu slijepi, oni su primjetili. Zbog toga okreću leđa ovoj kolektivnoj profesiji.

Novinarstvo je pod napadom sa svih strana. Ali meni je još uvijek važno.

Razmislimo na trenutak. Mediji su često nazvani četvrtom granom vlasti. Svojim djelovanjem su u stanju primorati vlast da ispuni svoju stranu društvenog ugovora u prilikama kad se to ne dogodi. Zbog toga ih zovemo čuvarima demokracije; u stanju su održavati delikatnu ravnotežu između vlasti i javnosti. Bez njih, javnost ne bi imala efektivan mehanizam koji bi razotkrivao moguću korupciju i kršenje zakona unutar zamršenih svjetova skupština, parlamenata i sudova. Neophodno je za poredak našeg društva da se drže standarda koji bi usmjerili njihovu neformalnu moć.

Novinarska riječ je sutrašnji prosvjed. Današnji članak je sutrašnja istraga. Današnja nepravda je sutrašnja pravda.

U stanju su učiniti toliko dobra. Gdje god postoji potencijal za veliko dobro, postoje i ljudi koji će ga ispuniti. Naravno, gdje ima dobra, ima i zla. Zlo će uvijek biti tu, ali i uvijek će biti snage da ga se nadvlada.

Moramo vjerovati u dobro u ljudima, inače nam ništa ne preostaje. Osim vjere, potrebno je i djelo. Zato se moramo zalagati za neovisne novinare, za slobodne medije i otvorenost djelovanja. Potrebno ih je financirati kako ne bi ovisili o oglasima koje plasiraju grupe s partikularnim, sitnim interesima koji nisu u skladu sa željama stanovništva. Potrebno je obnoviti standarde koji čine novinara, da se odstrane lažnjaci. Naposljetku, potrebno je obrazovati ljude da su u stanju razlikovati pravog novinara od sluge.

O autoru teksta:

Projekat „Mladi za bolje medije“  finansira Evropska unija, a zajednički implementiraju Mediacentar Sarajevo i Ja bih u EU.

O autoru:

Samra

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *