Kad se riješimo siromaštva riješit ćemo se i zagađenja

Kada se pogleda liste najzagađenijih gradova u svijetu, obično se uz BiH spominju gradovi iz Indije, Afganistana, Srbije, Makedonije…

0
169

Da li će Bosna i Hercegovina prije rješiti siromaštva ili zagađenja zraka, pitanje je koje sadrži različite i na prvi pogled ciljeve bez dodirnih tački, ali koji su suštini itekako povezani.

Iz prvog rješenja proizilazi drugo, a obrnut pravac koji se često traži u zimskim mjesecima kada je zagađenje zraka u brojnim bh. gradovima na vrhuncu, nerealan je i neostvariv.

Brzih rješenje nema i kada se pogleda koliko smo daleko od ekonomski razvijene i uređene države, zaključak je da ćemo se intenzivno trovati dimom, opasnom prašinom, sumpordioksidom još jednu deceniju. Naravno, ovaj rok nije zasnovan na naučnim izračunima, već samo pokušaj da u ovom tekstu unesemo malo optimizma i vjere da će nadležni konačno posegnuti za sistemskim rješavanjem problema.

Ali važno je da postoji rješenje i da glasi jednostavno: kada izađemo iz siromaštva rješit ćemo se i zagađenosti zraka. Primjera o povezanosti ove dva stanja je mnogo.

Kada se pogleda liste najzagađenijih gradova u svijetu, obično se uz BiH spominju gradovi iz Indije, Afganistana, Srbije, Makedonije… Dakle, redom niskorazvijene zemlje.

U takvim zemljama se za zagrijavanje tokom zime koriste nekvalitetna goriva, obično ugalj i drva lošeg kvaliteta i sve drugo što se može spaliti u hladnim mjesecima kako bi se uštedilo koji fening. Sve to se spaljuje u lošim pećima sa malom efikašnošću koje u zrak izbacuju ogromne količine dima i prašine. Uzme li se u obzir da se u nerazvijenim zemljama sa slabom kupovnom moći  obično koriste automobili stari više od deceniju (u BiH je prosječna starost oko 17 godina) onda je zagađenje nemonovno.

Ako se želi rješenje onda se treba fokusirati na individualna ložišta i saobraćaj, koji su glavni izvori zagađenja. Nedavna studija pokazala je da su u Sarajevu najveći problem stvaraju individualna ložišta na padinskim djelovima grada, gdje se dvije trećine stanovništva koristi ugalj i drva za zagrijavanje, a ekološki prihvatljivija rješenja plin i struju preostala trećina.

Kada su uzroci zagađenja poznati, potrebno je naći adekvatna rješenja. I ona postoje, Potrebno ih je samo prepisati iz nekih ranijih perioda, tačnije prilagoditi rješenja iz sedamdesetih godina kada je zagađenje u Sarajevu bilo  rekordno. Tada je uveden plin, urađene saobraćajnice kako bi se poboljšao protok vozila, poboljšan gradski prijevoz, zamjenjene peći u domaćinstvima… I rezultat je bio značajno smanjenje zagađenja.

Za sve ovo je potreban novac i čvrsto opredjeljenje da se problem riješi. I ne treba čekati da građani izađu iz siromaštva pa da se počne rješavati problem zagađenja. Oba problema su toliko velika da nam je pod hitno potreban stateg i vizionar sa ekonomskim i ekološkim rješenjima kao što ih je svojevremeno imao Emerik Blum. 

Nažalost, u posljednje vrijeme nije pokazivana ozbiljna namjera da se to riješi i ovaj ozbiljan problem se koristi samo za dnevnopoliičke svrhe.

Nisu čak ni početni koraci napravljeni, kao što je smanjenje cijene gasa, koji je skup i zbog brojnih posrednika u nabavci i transportu, ili pojednostavljenje izuzetno komplikovanog i skupog uvođenja plina u domaćinstva, lošeg javnog prijevoza i posljedično velikog broja automobila u gradskoj jezgri, slabih inspekcija i kontrole ložišta i zagađivača…

U nekoj višoj fazi ekološke svjesti i ekonomskog razvijenosti, potrebna su rješenja subvencioniranja utopljavanja objekata, stimulisanja koštenja obnovljivih izvora energije za zagrijavanje…

Umjesto zagovaranja sistemskih rješenja uglavnom se javnost umirivala uvođenjem mjera par-nepar ili zagovaranjem toplifikacije iz termelektrane Kakanj, koja uspot koristi ugalj, što je posebno sporno za Evropu, i uspot truje stanovnike ovog grada, ali i Visokog, Ilijaša pa čak i Sarajeva. Da ovo ne funkciuoniše dovoljno je provjeriti u Tuzli, koja se grije iz termoelektrane, ali je zagađenija od Sarajeva. 

I opet da vratimo optimizam, treba reći da je za vidljive rezultate potrebno napraviti dugoročne planove i gledati deceniju unaprijed. Nažalost, mandati vlada u BiH, u najboljem slučaju traju samo četiri godine, što je možda i razlog zašto niko ozbiljnije nije pristupio rješavanju problema.  

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here