Kako zaustaviti jeftini populizam, spin i manipulaciju u online medijima

Mediji u Bosni i Hercegovini slobodni su samo na papiru, odnosno u zakonima koji su prema nekim ocjenama među najliberalnijima u regiji i koji jamče medijske slobode. No, tu slobodu guše razni pritisci, i ekonomski i politički, pa se ona može uzeti s izvjesnom rezervom. Reporteri bez granica smjestili su BiH u zlatnu sredinu po ugroženosti medijske slobode, na 65. mjesta od 180 ispitanih zemalja, a u Izvještaju Europske komisije za BiH za 2016. godinu, navodi se kako je ”u izvještajnom razdoblju nastavljen politički i financijski pritisak na medije”.
Transparentnost vlasništva i finansiranja medija, mjere su koje osiguravaju pluralizam vlasništva i sprečavaju koncentraciju medija, a ključ su za osiguranje medijskih sloboda.

Prof. dr. sc. Ilija Musa, pročelnik Studija novinarstva na Sveučilištu u Mostaru te autor knjige ”Medijsko pravo – sloboda izražavanja u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj”, kaže kako nedostatak transparentnosti vlasništva nad medijima utječe na niz negativnih trendova u medijima, posebice online medijima, pri čemu nedostatak transparentnosti u smislu objave podataka o nakladniku sa sjedištem medija, glavnom uredniku i sastavu redakcije – impresuma, čini temeljni problem vezan za odgovornost osoba koje informiraju javnost.

Problematično vrednovanje informacija
– ‘Problematično je vrednovanje informacija koje plasiraju mediji čija je redakcija anonimna, jer se senzacionalističke i lažne medijske objave u digitalnom okružju brzo šire, a skriveni pojedinci koji su ih plasirali nemaju odgovornosti za štetu koju takvim objavama izazivaju. Iako Vijeće za tiskane i online medije u BiH, kao samoregulacijsko tijelo, pokušava propisati standarde profesionalnog djelovanja u prostoru kojim se bavi, nije dostignuta željena razina primjene tih standarda.

U kantonima u kojim su još na snazi zakoni koji propisuju rad medija, uglavnom doneseni koncem 90-ih godina, kada online mediji i nisu djelovali, jasno je navedeno da sva sredstva javnog informiranja imaju obvezu upisa u registar javnih glasila. Time je jasna obveza dostavljanja i objave impresuma i online publikacijama koje služe javnom informiranju. Problem je neprovođenje spomenutih zakona u Federaciji BiH, što ukazuje na nužnost uređenja medijskog prostora bar okvirnim zakonom na razini države, koji bi propisao temelje djelovanja u medijskoj industriji, čime bi objava impresuma bila obvezna, a što bi osiguralo da javnost može jasnije vrednovati izvore, novinare i redakcije iz kojih primaju informacije kako bi se osiguralo da se podigne razina odgovornost novinara i medijskih kuća i uspostave standardi informiranja kakvi su u drugim demokratskim državama – kaže Musa.

Pogrešan razvoj medija

Husein Oručević, politolog i sociolog iz Mostara, je istaknuo kako se kod online medija, pogotovo onih koji postižu visoku čitanost i čiji tekstovi su često dijeljeni preko društvenih mreža, a za koje se, prema njegovu mišljenju, danas tvrdi da su uspješni i utjecajni, bez obzira na sadržaj informacija, vlasnička struktura brzo mijenja.

– Naviknuti smo da pratimo određeni online medij, da mu vjerujemo; promjenom vlasničke strukture koja čitatelju i korisniku ostaje nepoznata, mijenja se i urednička politika, dakle i stav prema pojedinim događanjima – rekao je.

Kaže kako je jasno da netransparentnost u vlasništvu nad medijem izravno utječe na korisnike sadržaja.

– Ponekad imam osjećaj kako nije ništa bolje ni kod elektronskih medija, bez obzira što je tu vlasnička struktura transparentnije prikazana. Prije svega ovdje mislim na lokalne medije koji su krajnje osiromašeni, a novinarska struka se takvim lošim financijskim stanjem obezvređuje i zamire. Institucije izvršne vlasti, a prije svega zakonodavne – parlamenti, često omogućavaju financijsku podršku medijima, bez obzira da li se radi o javnim oglašivačima ili o privatnim, a mediji, zauzvrat, afirmativno prate njihovo djelovanje i rad. Nedostatak kritike rada institucija dovodi do građanske neinformiranosti, samim tim i do odvajanja vlasti od glasača, kao i do netransparentnog rada organa koji nemaju nad sobom građansku, kao ni kontrolu nevladinog sektora – rekao je Oručević.

Prof. dr. Lejla Turčilo, profesorica na Odsjeku za žurnalistiku Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, ističe kako nedostatak transparentnosti vlasništva nad medijima utječe na pogrešan razvoj online medija.

– Budući da tehnološki potencijal interneta omogućava da bilo tko otvori online medij, iskoristi ga kao oruđe ili čak oružje u političke i druge svrhe, obmanjuje javnost i kreira pogrešnu sliku stvarnosti. To ne smije biti neuređeno područje, a prvi korak u njegovom uređivanju mora biti obvezivanje onih koji se odluče službeno komunicirati s javnosti putem online medija da se registriraju u smislu vlasništva, ali i impresuma, kako bi građani, kolokvijalno rečeno, znali s kim imaju posla. U suštini, bez transparentnosti vlasništva imat ćemo jedno more komunikacijskih kanala u kojima caruje jeftini populizam, anarhija izdavaštva, spin i manipulacija umjesto odgovornog i transparentnog obavještavanja javnosti – rekla je sarajevska profesorica.

Kolumnist iza Banja Luke Dragan Bursać kaže kako tek pojavom ili izostankom impresuma na portalima možemo postati donekle svjesni tko su vlasnici medija.

– A, tu ima svega. Od švercera kupusa i satelitskih antena, preko političke oligarhije do klasičnih tajkuna. I zapravo, uvijek je u ovom postratnim društvu bilo tako. Novinari su tek najjeftinija potrošna i zamjenljiva radna snaga. Pa onda umjesto medija imate polufamilijarna udruženja za obrt novca, a informiranje je jedna od djelatnosti d.o.o. uz spomenuti šverc kupusa”, kaže slikovito banjalučki kolumnist.

Javni servis kao pokazatelj nedovoljne slobode

Musa ističe kako je pitanje slobode medija prilično kompleksno i u čvršćim demokracijama od bosanskohercegovačke.

– Razine odgovornosti i slobode medija temeljni su pokazatelji razvoja demokracije u nekome društvu, a utjecaji različitih struktura, od političkih do gospodarskih, na sadržaj izvještavanja nepoželjni su u svakom medijskom sustavu. Ipak, utjecaj različitih interesnih skupina na objavu medijskih sadržaja pojavljuje se i zbog ekonomskog položaja medijskih kuća, ali i zbog osobnih odnosa novinara prema predstavnicima nekih utjecajnih krugova, čime se dovodi u opasnost i objektivnost prilikom medijskog izvješćivanja. Razvoj demokracije, državno uređenje i druge specifičnosti bosanskohercegovačkoga društva ogledaju se i u oblikovanju medijskog/ih sustava, u razvoju pojedinih skupina medija te konačno i u objavama medija koji tu djeluju. Tako se generalno može reći da je u BiH situacija takva da imamo mogućnost razvoja slobodnih i odgovornih medija, pri čemu je potrebno uložiti još puno napora da mediji uistinu postanu i odgovorni i slobodni – rekao je Musa.
Kao pokazatelj nedovoljne slobode Musa navodi javni RTV-servis u BiH.

– Iako legislativni okvir jamči visoku razinu zaštite slobode izražavanja u BiH, ostvarivanje te slobode teško je procijeniti samo temeljem ustavnih odredbi. Naime, činjenica da Hrvati kao konstitutivni narod u BiH, iako na to i prema međunarodnim dokumentima imaju pravo, nisu u mogućnosti u okviru Javnog RTV sustava uspostaviti servis kojim bi se omogućilo javno informiranje kakvo je zajamčeno čak i nacionalnim manjinama u demokratski ustrojenim državama, jasno govori o stanju slobode javnog informiranja – navodi Musa javni servis kao jedan od primjer ograničene medijske slobode.

Turčilo kaže kako postoje mediji u BiH koji se u društvenom i političkom kontekstu, koji je, kako tvrdi, ograničavajući i obeshrabrujući za slobodu medija, još uvijek pokušavaju oduprijeti pritiscima i rade svoj posao odgovorno prema javnosti i u interesu javnosti.

– No, oni su, nažalost, manjina, dok većina uglavnom, uslijed sprege politike, oglašivača i vlasnika medija, gubi slobodu i pristaje da javni interes stavi u drugi plan u ime interesa profita, bilo političkog ili ekonomskog. Prije bih rekla da postoje odgovorni novinari, ali da teško nalaze prostora u medijima ‘poklopljenim’ pritiscima i utjecajima – rekla je Turčilo.

Ciljevi medija

S druge, pak, strane Oručević kaže kako odgovornost znači i slobodu, te da treba razlučiti po kojem kriteriju govorimo o slobodi medija?

– Nekada, u bivšoj nam zemlji, slobodni mediji su bili oni koji nisu pod utjecajem i financijskom kapom partije. Slobodan medij danas je onaj koji ima slobodu pisanja o svemu, ne straneći od pokretanja svih tema koje se uredništvu učine zanimljive ili važne. Današnju slobodu medija mjerio bih odgovornošću i profesionalnošću uredništva medija i izvještavanja njegovih novinara. Odgovornost u izvještavanju i informiranju podliježe etičkom novinarskom kodeksu, varira u odnosu na situaciju u kojoj se nalazimo, a ona može biti lokalnog, ili šire regionalnog, globalnog karaktera. Složenost sustava liberalne demokracije uvjetuje novinare da traže više odgovora na jedno pitanje. Saslušati dvije strane nije više dovoljno kako bi vijest bila što bliža zamišljenom kriteriju objektivnosti u političkom sistemu kojeg živimo. Profesionalnost, pak, uključuje novinarski zanat, jer bez njega vijest, informacija nije cjelovita, shvatljiva, niti čitljiva – kaže Oručević.

Musa kaže kako je odgovornost medija za javno iznesenu riječ, stavove i mišljenja ”posebno bitna zbog snage kojom mediji utječu na društvene odnose i procese u društvenoj zajednici”.

– Oni oblikuju ponašanje pojedinaca i društvenih zajednica čime snažno djeluju na politička i društvena kretanja. Upravo zbog odgovornosti prema javnosti, od medija se očekuje da iznose provjerene, točne i pravovremene informacije o svim događajima, pojavama i pojedincima koji su u fokusu interesa javnosti. U tom pogledu bitno je kreirati medijsku politiku u određenoj državi kako bi se definirali ciljevi, mjere i aktivnosti koje država poduzima da bi mediji imali društvenu ulogu koja se od njih očekuje, ulogu nadzornika društvenih kretanja, prijenosnika kulturnog nasljeđa i korektiva ponašanja različitih dijelova društva.

Zbog složenosti državnog uređenja, postojanja najmanje tri paralelna medijska sustava i neuređenih odnosa u medijskoj industriji i nedostatka sustavne brige o medijima, te nepostojanja prave medijske politike u BiH, često i odgovornost medija prema njihovim recipijentima slabi, a što je potpomognuto padom profesionalnih standarda u novinarskoj profesiji – navodi Musa i dodaje kako mediji, kao institucije, svojom uredničkom politikom i distribuiranim medijskim sadržajima djeluju na razvoj društva, kulture i ponašanje pojedinaca i društvenih skupina utječući tako i na politička i na opća društvena kretanja.

– Isto tako društvena okolina, dostignuta kulturna razina, kao i političke institucije direktno utječu na razvoj medija i medijskih sustava. Nedostatak brige o putu kojim se mediji razvijaju, medijske politike, jako negativno djeluje na kulturu komunikacije, nedostatak tolerancije prema drugima, jačanje diskriminacije, pojavu govora mržnje i ugrožavanje dostojanstva ljudi o kojima se javnost informira – rekao je.

Turčilo kaže kako odgovornost prema javnosti i rad u javnom interesu podrazumijeva da se novinari pri kreiranju svojih priča vode time da je na prvom mjestu čovjek, građanin, da priča koju prave tom građaninu da odgovarajuću količinu kvalitetnih, provjerenih, objektivnih informacija, koje nisu obojene nikakvim interesima osim interesom da se dođe do istine.

– Odgovornost znači i zaštitu onih koji su u društvu u zajednici ugroženi, poput djece, manjinskih skupina, ugroženih kategorija, na način da se njihova prava ne zanemaruju u interesu senzacionalizma, ali i davanje glasa onima koji taj glas nemaju, da u njihovo ime zahtijevamo odgovore na pitanja od političkih predstavnika i nadziremo njihov rad – kaže Turčilo. Smatra kako je to težak i izazovan zadatak, ali ne i neostvariv čak i u našim uvjetima.

Potjera za senzacijom

Oručević ističe kako su mediji koje danas proglašavamo neodgovornim najčešće vođeni ideološkim ili političkim shvaćanjima stvarnosti, političkim ili ideološkim ciljevima koje ostvaruju ne obazirući se na složenu stvarnost u kojoj obavljaju posao i informiraju javnost.

– Postoji i druga kategorija neodgovornih medija. U nju spadaju mediji koji izlaze u javnost sa senzacionalističkim i neprovjerenim informacijama kako bi njihova čitanost, gledanost ili slušanost porasla. Tu se radi ne o mjerilu odgovornosti, no o ekonomskoj vrijednosti, potjeri (potražnji) za senzacijom koja je jeftina i lako primjetljiva kod sve slabije i lošije informiranu javnost, pa vijesti koje do prije 10 godina ne bi zavrjeđivale ni minutu pažnje, danas zaokupljaju javnost mjesecima. Ni jedan, ni drugi spomenuti princip neodgovornosti medija ne ispunjavaju tako potrebnu primarnu edukativnu funkciju medija; informiranja javnosti o vrijednostima političkog sistema kojeg živi, razumijevanja političkih institucija i donošenja odluka u istim, pojašnjavanja zakona i njihove provedbe i transparentnosti itd. Nedostatak edukativne funkcije, mediji izravno ugrožavaju slobodu građana – naveo je Oručević.

Dragan Bursać smatra kako su ipak pojedinci najodgovorniji za medije i stanje u medijima.

– Mediji kao svugdje u svijetu su sastavljeni od pojedinaca. Ako pogledamo u bh. medije, vidjet ćemo da je stvar posve jednostavna. Onoliko koliko ima slobodnih novinara na nekom mediju, toliko je i medij slobodan. A, odgovornost je stvar etičkog uvjerenja. Stvar odnosa prema istini, zajednici, temi i ljudima o kojim se piše. Ima li svega toga u BiH? Ima, ali premalo – kaže Bursać.

Ovaj kolumnist koji je nominiran za European Press Prize 2018. u kategoriji “Mišljenje (kolumne)” smatra kako odgovoran prema publici znači biti odgovoran prema sebi.

– Ukoliko tekstom obmanjujete sebe, ukoliko ne vjerujete svojim riječima, neodgovorni ste prema auditoriju. Kako da vam drugi vjeruju? Suštinsko je novinarstvo stvar etike, a ne tek puko prenošenje informacija od točke A do tačke B – kaže Bursać i ističe kako iza neodgovornih medija stoje neodgovorni ljudi bez savjesti.

– Iza neodgovornih medija stoje ljudi koji ne samo da obmanjuju, to je soj i sloj koji izaziva ratove, bavi se fabriciranjem povijesti, pa onda obogaljuje čitave generacije. Ta vrsta neodgovornosti je poput radijacije. Djeluje i prostorno i vremenski – smatra Bursać.

Projekat „Mediji i javni ugled“ podržala je Delegacija EU u BiH, međutim, Delegacija ne odgovara za sadržaj ovoga teksta.


Uoči posjete Junckera: BiH odgovorila na 3.242 pitanja Evropske komisije

Edin Dilberović
Edin Dilberović

Bosna i Hercegovina je odgovorila na 3.242 pitanja Evropske komisije i odgovori će u Sarajevu biti predati predsjedniku Evropske komisije Jean-Claudeu Junckeru, potvrdio je direktor Direkcije za evropske integracije (DEI) BiH Edin Dilberović.

On je precizirao je da odgovori sadrže ukupno 20.037 stranica materijala, uključujući i 1.115 zakona i drugih akata koji su priloženi uz ove odgovore.

Članovi Komisije za vanjske poslove Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (PSBiH) Mladen Bosić i Senad Šepić razgovarali su danas (26. 2. 2018.) u Sarajevu sa direktorom DEI-a o okončanom procesu odgovaranja na Upitnik Evropske komisije i daljnjim koracima koje će biti potrebno napraviti kako bi BiH dobila kandidatski status i otpočela pregovore za punopravno članstvo u Evropskoj uniji (EU).

Po riječima Dilberovića, na poslu usaglašavanja odgovora, u okviru uspostavljenog Mehanizma koordinacije, radilo je više od 1.300 predstavnika institucija na različitim nivoima vlasti u BiH.

– Uprkos činjenici da je svaki od tih predstavnika imao pravo veta, u 35 radnih grupa postignut je puni konsenzus oko 94 posto odgovora na Upitnik Evropske komisije – naglasio je Dilberović.

Napomenuo je da je uz odgovore institucija u BiH prevedeno i priloženo i 170 odgovora nevladinih organizacija, kao i 5.347 odgovora građana BiH, koji su imali mogućnost da direktno odgovaraju na 35
pitanja.

Tokom sastanka, koji je održan u skladu sa zaključkom sa 47. sjednice Komisije za spoljne poslove Predstavničkog doma PSBiH, razgovaralo se i o daljnjim koracima institucija EU u vezi sa slanjem dopunskih pitanja, zahtjevima predstavnika Evropske komisije za pojašnjenja odgovora te slanjem misija Evropske komisije koje će u narednom periodu od institucija BiH također tražiti objašnjenja za pojedine odgovore, saopćeno je iz PSBiH.

S tim u vezi, naglašeno je da će, nakon što prouči odgovore na Upitnik, Evropska komisija pripremiti mišljenje koje će biti poslato svim državama članicama EU.

Nakon što se o mišljenju izjasne sve ove države, konačnu odluku o kandidatskom statusu BiH donosi Vijeće EU, zaključeno je na sastanku o čijem će sadržaju biti upoznati svi članovi Komisije za vanjske poslove, kao i članovi Kolegijuma Predstavničkog doma PSBiH.

Odgovori će biti predati predsjedniku Evropske komisije Jean-Claudeu Junckeru koji u srijedu, 28. februara, zajedno s komesarom Johannes Hahnom, dolazi u zvaničnu posjetu Sarajevu.


Predsjednik Juncker u posjeti Zapadnom Balkanu

Jean_cloude Juncker
Jean-Cloude Juncker

Nakon najave predsednika Evropske komisije Jean-Cloude Junckera u prošlogodišnjem govoru o stanju Unije, Komisija je 6. februara usvojila strategiju za region kao i nove vodeće inicijative i podršku.

Predsednik Juncker će u kontekstu objavljivanja strategije boraviti na Zapadnom Balkanu od 25. februara do 1. marta, zajedno sa visokom predstavnicom/potpresjednicom Fredericom Mogherini i komesarom Johannesom Hahnom.

Posetu će započeti u Bivšoj jugoslovenskoj Republici Makedoniji, nakon čega će otputovati u Albaniju. U ponedeljak 26. februara popodne, predsednik Junker će posetiti Srbiju, dok će u utorak i srijedu boraviti u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Predsednik Juncker će posetu završiti u Bugarskoj, gde će, zajedno sa sagovornicima iz zapadnobalkanske šestorke, prisustvovati zvaničnom ručku čiji je domaćin bugarski premijer Bojko Borisov.

Izvor: europa.rs


Evropska komisija: Imenovano pet novih generalnih direktora i zamjenika generalnih direktora

Evropska komisija je donijela odluku o imenovanju niza visokih rukovodilaca. Postavljanje najboljih ljudi na prave pozicije će Komisiji pomoći da ostvari značajan napredak tokom ove i naredne godine, ali i nakon toga.

Odluke se tiču imenovanja visokih rukovodilaca u generalnom sekretarijatu Komisije i kabinetu predsjednika u ključnim strateškim oblastima rada Komisije, od klimatskih pitanja, istraživanja i obrazovanja, preko omladine i kulture do socijalnih pitanja i zapošljavanja.

Udio žena na pozicijama generalnih direktora i zamjenika generalnih direktora će biti značajno povećan – sa 11 odsto u novembru 2014. na sadašnjih 36 odsto.

Ovo je rezultat rada na ispunjavanju obaveze za postizanje cilja od najmanje 40 odsto žena na rukovodećim pozicijama do 31. oktobra 2019.

Komesar Ginter H. Etinger, nadležan za budžet i ljudske resurse, izjavio je:

– Imenovanjem najboljih ljudi na prave pozicije, pokazujemo da smo riješeni da iskoristimo aktuelnu priliku i realizujemo prioritete iz naše političke agende. Nastavljamo da se služimo iskustvom naših visokih rukovodilaca i staramo se da oni služe u najboljem interesu naše institucije, a ja ću nastaviti da se snažno zalažem za postizanje cilja od najmanje 40 odsto žena na rukovodećim pozicijama u Komisiji.

Integralno saopštenje za medije je dostupno ovdje.

Izvor: europa.rs


Ambasador Ferguson: BiH nikad neće biti islamska država

– Nakon skoro četiri godine provedene u ovoj zemlji, mogu sa potpunom sigurnošću reći da BiH nikad neće biti islamska država. Ona je u punom smislu evropska država. Nažalost, zbog vaše teške prošlosti, važno je da postoje određene garancije koje su ugrađene u vaš ustavni okvir kako bi se zaštitili vitalni interesi vaših naroda.

Ali, oni uvijek trebaju biti izbalansirani sa građanskim i ljudskim pravima koja su srž evropskih vrijednosti i koji su također ključni dio Ustava BiH. Kako se izbori približavaju, ovo je vrijeme da vaši lideri sjednu zajedno i, uz razumijevanje i poštivanje stavova drugih strana, postignu sporazum koji će biti prihvatljiv omjer ljudskih, građanskih i etničkih prava – izjavio je Edward Ferguson, aktuelni ambasador Velike Britanije u BiH u intervjuu za Radiosarajevo.ba.


Društvene mreže moraju poštivati zahtjeve o zaštiti potrošača

Društvene mreže moraju učiniti više da ispune zahtjeve za poštovanje propisa EU o zaštiti potrošača koje su prošlog marta postavili Evropska komisija i tijela za zaštitu potrošača u državama članicama.

Danas je objavljeno kojim se to izmjenama uvjeta korištenja Facebook, Twitter i Google+ usklađuju s propisima EU o zaštiti potrošača.

Te će izmjene donijeti koristi za više od četvrtine milijarde potrošača u EU koji se služe društvenim medijima: od potrošača se neće tražiti da se odreknu obveznih prava koje imaju potrošači u EU, poput prava na odustajanje od kupovine na internetu, pritužbe će moći podnijeti u Evropi umjesto u Kaliforniji, a platforme će na sebe preuzeti velik dio odgovornosti prema potrošačima u EU, u sličnoj mjeri kao i klasični pružatelji usluga.

Ipak, navedenim se izmjenama tek djelomično ispunjavaju zahtjevi na temelju prava EU o zaštiti potrošača.

Komesarka za pravosuđe, zaštitu potrošača i ravnopravnost spolova Vĕra Jourová izjavila je:

– Društvene mreže upotrebljavaju se kao platforme za oglašavanje i komercijalne platforme pa stoga moraju u potpunosti poštovati propise o zaštiti potrošača. Drago mi je da nacionalna tijela uspješno provode propise EU o zaštiti potrošača jer su pojedine platforme sada sigurnije za potrošače. Međutim, taj bi proces ipak morao biti brži i, zapravo, već dovršen. To je potvrda da trebamo „Nove pogodnosti za potrošače”: propisi EU o zaštiti potrošača moraju se poštovati, a društvene mreže koje to ne čine treba kazniti.”

No, dok posljednjim prijedlozima Google naizgled ispunjava zahtjeve tijela za zaštitu potrošača, Facebook i osobito Twitter tek su djelomično riješili važna pitanja koja se odnose na njihovu odgovornost i način informiranja korisnika o mogućnosti uklanjanja sadržaja ili raskida ugovora.

Kad je riječ o postupku obavještavanja i djelovanja u okviru kojeg tijela za zaštitu potrošača prijavljuju nezakoniti sadržaj i zahtijevaju njegovo uklanjanje, izmjene koje su provele pojedine društvene mreže nisu dovoljne. Google+ uspostavio je odgovarajući protokol s rokovima za ispunjenje zahtjeva, no Facebook i Twitter osigurali su samo adresu e-pošte koju nacionalna tijela mogu upotrebljavati za prijavu povreda, ali se nisu obvezali da će takve zahtjeve riješiti u određenom roku.

Nakon brojnih pritužbi potrošača na prevare kojima su izloženi pri korištenju društvenim mrežama te na određene uvjete korištenja kojima podliježu, a u kojima se ne poštuje pravo EU o zaštiti potrošača, u novembru 2016. pokrenute su provedbene mjere.

Operateri društvenih mreža u međuvremenu su pristali izmijeniti sljedeće:

– uvjete korištenja kojima se ograničava ili u potpunosti isključuje odgovornost društvenih mreža u vezi s pružanjem usluge
– uvjete kojima se od potrošača traži da se odreknu obveznih prava koje imaju potrošači u EU, poput prava na odustajanje od kupnje na internetu
– uvjete prema kojima se potrošači nemaju pravo obratiti sudu u svojoj državi članici boravišta te prema kojima se primjenjuje kalifornijsko zakonodavstvo
– uvjet prema kojem platforma nije dužna prepoznati oglašavanje i sponzorirani sadržaj.

Predmetne društvene mreže obvezale su se izmijeniti uvjete na svim jezičnim verzijama u prvom tromjesečju 2018.

Izvor: europa.ba


Rekonstrukcija pruge dobar primjer podrške EU Crnoj Gori

Komesar za evropsku susjedsku politiku i pregovore o proširenju, Johannes Hahn i premijer Crne Gore, Duško Marković obišli su projekat rekonstrukcije pruge u Podgorici.

Hahn i Marković su se složili da je ovaj projekat, finansiran kroz Investicioni okvir za Zapadni Balkan (WBIF), dobar primjer pomoći koju EU pruža Crnoj Gori na putu integracija.

Komesar Hahn je rekao da EU nastavlja da ulaže u svoje buduće države članice i da građani Crne Gore mogu vidjeti šta su pozitivni efekti tih ulaganja. Han je naglasio važnost nove Strategije za Zapadni Balkan.

“Konkretni projekat obuhvata tri od šest oblasti iz Strategije za Zapadni Balkan. Radi se o povezivanju, radi se o podsticanju razvoja privrede i radi se o daljem pomirenju i dobrim susjedskim odnosima. Da bismo finansirali dodatne aktivnosti vezane za Strategiju zaZapadni Balkan, identifikovali smo i prikupili dodatnih 500 miliona eura za naredne tri godine, kako bismo stimulisali sve te aktivnosti i inicijative “, rekao je Han

Premijer Marković je rekao da je poboljšanje saobraćajne infrastrukture veoma važno za povezivanje regiona i EU.

Direktorica Regionalne kancelarije Evropske investicione banke (EIB) za zapadni Balkan, Dubravka Negre, rekla je da će uskoro početi radovi na ovom složenom projektu.

– Od izgradnje ove pruge, prije 40 godina, nije postojao veliki projekat rekonstrukcije. Ovo je jedna od najkompleksnijih željezničkih ruta u Evropi u pogledu održavanja. Dakle, posao koji je pred nama je težak i zahtjevan, ali u saradnji sa našim partnerima uspješno ćemo ga završiti – kazala je Negre.

Projekat “Rekonstrukcija i revitalizacija pruge Bar-Vrbnica ” vrijedan je 40 miliona eura. Pola novca je EU grant, kroz Zapadnobalkanski investicioni okvir, a druga polovina je kredit Evropske investicione banke. Nakon finalizacije projekta, oko 750.000 putnika koji svake godine koriste ovu rutu, putovat će brže i sigurnije.

Izvor: delmne.ec.europa.eu


Uloga lokalnih zajednica u procesu evropskih integracija je ključna

Više od stotinu poduzetnika, predstavnika firmi, lokalnih zvaničnika, predstavnika mladih, udruženja žena, organizacija civilnog društva te renomiranih stručnjaka okupilo se u Gračanici na prvoj debati o lokalnom ekonomskom i održivom razvoju.

Ovo je prva u nizu od 15 debata koje Ured specijalnog predstavnika Evropske unije u Bosni i Hercegovini organizira u općinama širom zemlje.

Domaćini debate bili su šef Delegacije EU i specijalni predstavnik EU u BiH ambasador Lars-Gunnar Wigemark i ambasador Kraljevine Švedske u BiH Anders Hagelberg, a pridružili su im se domaći i regionalni eksperti.

– Drago mi je da smo prvu od 15 planiranih posjeta lokalnim zajednicama započeli u općini Gračanica, koja pokazuje izuzetan napredak i potencijal. Mi u Evropskoj uniji duboko vjerujemo da upravo lokalne zajednice imaju ključnu ulogu u procesu evropskih integracija – kazao je Wigemark.

Švedski ambasador je poručio da je impresioniran napretkom u općini Gračanica.

– Nemojte potcjenjivati vlastite potencijale jer mi u Švedskoj imamo mnogo Bosanaca i Hercegovaca koji su izuzetno uspješni, a primjer tome je i ova lokalna zajednica -naglasio je Hagelberg.

Prisutni su iskoristili priliku da domaće, regionalne i međunarodne stručnjake pitaju sve što ih zanima u vezi EU integracija, evropskih standarda koje moraju primjenjivati, te na koji način mogu unaprijediti svoje poslovanje i time direktno uticati na svoju lokalnu zajednicu.

Ukazali su i na probleme sa kojima su suočene lokalne zajednice u BiH, prije svega sa administrativnim opterećenjima i preprekama.

Predstavnici projekata koje finansira EU, a koji doprinose razvoju lokalnih zajednica, razmijenili su svoja iskustva s prisutnima na informativno-edukativnom sajmu nakon debate.

Ambasador Wigemark posjetio je u Gračanici uspješnu građevinsku firmu “Širbegović” te Udruženje “Gračaničko keranje”, koje je smješteno u nacionalnom spomeniku Stara kuća Mare Popović.

Ured specijalnog predstavnika Evropske unije u Bosni i Hercegovini (EUSR) pokrenuo je projekat “Lokalna zajednica prEUzima inicijativu” u okviru kojeg će posjetiti 15 lokalnih zajednica u BiH, te održati javne debate o ulozi lokalne zajednice te izazovima i mogućnostima koje nudi proces pristupanja EU. stotinu preko stotinu poduzetnika, predstavnika firmi, lokalnih zvaničnika, predstavnika mladih, udruženja žena, organizacija civilnog društva te renomiranih stručnjaka okupilo se jučer u Gračanici na prvoj debati o lokalnom ekonomskom i održivom razvoju.

Izvor: europa.ba


Dragan Bursać: ''Naša jedina i najbolja zaštita je apsolutna javnost''

Novinaru i kolumnisti Draganu Bursaću su napadi, prijetnje i uvrede na portalima i društvenim mrežama postale svakodnevnica. Profesoru filozofije i nekadašnjem mobilisanom pripadniku Vojske Republike Srpske a današnjem oštrom kritičaru nacionalističke retorike i politike, kulture zaborava i negiranja zločina, naročito iz ”vlastite avlije”, više puta je bio uništen auto, a jedno vrijeme je bio prinuđen i napustiti Banja Luku.

Prošle godine je dobio više prijetnji smrću putem online mreža. Jedna od njih je bila za tekst u kojem osuđuje tada najavljeni banjalučki skup podrške Ratku Mladiću, a druga na Facebook stranici ispod teksta o blokadi Bihaća od strane Vojske Republike Srpske i o potrebi izvinjenja, snošenja odgovornosti i institucionalne osude osoba koje su krive za zločine. Ostale je dobio na banjalukaforum.com, kao i direktno u Facebook inbox-u. Kaže da policija i Odjeljenje za cyber kriminal u MUP-u RS-a rade svoj posao, identificiraju IP adrese i osobe, ali kada sve pređe na tužilaštvo, onda tu sve i staje.

”Ima tu raznoraznih menažerija, raznoraznih tipova koji na razne načine prijete, što online, što u realnom svijetu. Do sad imam konkretno četiri slučaja koja su od MUP-a prebačena na tužilaštvo. Jedan je u završnoj fazi. S obzirom da to traje već dvije godine mislim da je tužilaštvo tu ili nesposobno ili ne želi raditi svoj posao”.

Kao dio istraživanja i kampanje o online prijetnjama “Go Digital Against Harassement”, sa Draganom Bursaćem smo razgovarali o komentarima na društvenim mrežama, prijetnjama i govoru mržnje ali i o bh. novinarstvu, javnim servisima, ulozi medija u izbornoj godini i o drugim pitanjima koja ”muče” medijsku i političku sferu u BiH.

Koliko Vi i Vaše kolege shvatete ozbiljno online prijetnje? Kako ustanoviti koja prijetnja je ozbiljna, a koja nije?

To me policija pita svaki put pošto više vremena provodim u policiji nego u redakciji. Vi ne možete znati. Znate kako, vama često govore da: ”Ne boj se psa, pas koji laje ne ujeda”. Nažalost danas je sve na subjektivnom osjećaju pošto nemate pravnu regulativu. Desilo se da te prijetnje, kada se otkriju ljudi, da su to neki radikalni desničari, proruske provinencije ili neke prosrpske ili su neki pripadnici navijačkih ekstremnih grupa. Ispostavi se da ti ljudi ili imaju dosije ili su radili takve ili slične stvari. To je stvar koju sam prijavio. Postoje stvari koje nisam prijavio. Naknadno sam ušao u problematiku onoga što se zove duboki internet gdje sam našao čitave Facebook grupe, čitave grupe na nekim polulegalnim forumima kako ubiti Dragana Bursaća. To traje od 2007/2008. godine – znači 10 godina. Te IP adrese su fluidne, teško se lociraju, ali to postoji. Kako se protiv toga boriti, ne znam. Trudim se da budem oprezan, da ne dovodim sebe i svoju porodicu u neke situacije koje mogu biti incidentne.

Vi ste sva četiri slučaja prijavili i policiji i Udruženju BH novinari?

Prijavio četiri od četiristo hiljada slučajeva. I jasna je procedura. Mislim da sam tu šampion u brzini. Ujutro ustanem, dobijem prijetnju, odradim print screen-ove. Nazovem u isto vrijeme Udruženje BH novinari, popunim aplikaciju, pravna služba Udruženja to zaprimi. U isto vrijeme zovem MUP, idem u MUP, dajem izjavu, sjedim tamo pola dana, oni se oglase, predaju to Odjeljenju za cyber kriminal. Udruženje novinara se oglasi: da li želite da idete u javnost s tim što se desilo i kreće neki proces. Udruženje novinara otprilike tu i staje. Ono može uraditi to što može uraditi. Može targetirati mene kao eventualnu žrtvu ili neke hipotetičke nasilnike, ostalo radi MUP. Po pravilu za oko nekih 20 do mjesec dana me nazovu i kažu da su locirali osobu, pokažu mi identitet osobe. Onda kažu da je po službenom zakonu tom i tom, po krivičnom zakonu tom i tom, zaprijećena kazna toj osobi.

Koje su Vaše preporuke za novinare koje dobiju online prijetnje?

Jednostavna stvar – imate aplikaciju Udruženja BH novinari. Dalje jako bitna stvar je obratiti se svojoj matičnoj redakciji. Meni do sad nikad nisu prijetili na lijepe ili ružne oči nego zbog teksta. Redakcija po pravilu stane iza vas i to medijski poprati i podrži. Jedina i najveća zaštita novinara je apsolutna javnost. Kao što je tim silnim cyber huliganima i realnim huliganima privatnost zaštita iza silnih nick name-ova i lažnih IP adresa, onda je nama jedini spas u potpunom out-ovanju i potpunoj dominaciji u javnosti.

Da li su prijetnje koje ste dobivali uglavnom anonimne?

Jedna prijetnja je bila čovjek sa imenom i prezimenom, čudi me zašto je to uradio, mada sve ostale su naravno iza nick name-ova. Jednu IP adresu su otvorili u Danskoj, ali se ispostavilo da je ipak iz Banja Luke.

Da li ste dobili podršku od medijske zajednice?

Od Udruženja BH novinari, pojedinih stranih franšiža za koje radim, od Al Jazeera Balkans, dva lokalna medija u Banja Luci, da, ali generalno od medija u RS-u, ne. Čak znam da im je to bilo jako „simpatično i smiješno“ i da su proveli više vremena zavitlavajući se nego bilo kome pružajući podršku.

Online sfera nije regulisana u BiH. Da li smatrate da se komentari trebaju brisati i čija su oni odgovornost?

Ne smatram. Sad se pojavio neki trend kao zaključaćemo sve komentare pa ćemo biti Guardian. Nisam ja za tu opciju i neće se zaratiti zato što se Srbomir, Haso i Domagoj posvađaju dole u FB komentarima. Neće se zbog toga zaratiti na teritoriji BiH, ali pokazuje kakvo je stanje, u kakvom svijetu živimo. Ako zaključate to, to vam je elitističko guranje pod tepih.

Govorili ste da je potrebno posebno zakonski riješiti govor mržnje.

Prvo mi nemamo na nivou BiH usvojen zakon o zabrani negiranja zločina i genocida. To je fundamentalno, da se usvoji zakon, da se zna šta je kažnjivo, šta nije i da se mi prema tome krećemo. To nije autocenzura, to je neki kodeks koji je univerzalan, svjetski, ljudski, civilizacijski, koji ovdje ne postoji i onda se upravo dešava da, pogotovo u izbornim godinama, nacionalne stranke samo bolduju, dopinguju izborna tijela preko medija nabacivanjem još više nacionalizma, od negiranja genocida, pa do drugih stvari.

Sad je izborna godina, kakva su Vaša očekivanja?

To su dani mrmota. Svaka izborna je ista, ista će biti retorika. Nacionalni lideri će se truditi maksimalno kao vrhunski PR-ovi da iskoriste svaku situaciju da još više polarizuju narode na nacionalne etnije, torove, da sebe izreklamiraju što im ide fenomenalno i narod će upravo zato glasati za sve te iste ljude. Mislim i nadam se da će se zadržati samo na tome, da se neće preći linija retorike u liniju nekih akata i nekog činjenja što može ugroziti stabilnost života građana BiH.

Kad je izborna godina uvijek se poveća iznos iz javnih budžeta koji se daje medijima.

Ne samo to. U izbornoj godini se pojavljuju fantomski mediji, fantomski portali, koji traju od juna/jula/avgusta pa do oktobra mjeseca i ugase se. Ili spavači portali koji se svake četiri godine, svake dvije, probude, što je onda sasvim jasno da političke partije jako dobro odrađuju tu sferu. Imate ljude koji su malo portparoli, malo novinari, malo kolumnisti, pa su opet portparoli, pa su malo NGO-ovci, pa onda tako zavisi ko više da. Tako se ponašaju i onda nije ni čudno što nam je takav ne samo medijski nego i životni prostor.

Kako biste ocijenili novinarstvo u BiH generalno?

Ne znam, ne mogu da generalizujem. Ima fenomenalnih ljudi, ali od jedan do pet rekao bih nestabilna dvojka, te da ima tendenciju da ide prema jedinici.

Mediji u BiH su podijeljeni po etno-nacionalnim opredjeljenjima. Da li smatrate da promjena treba doći iznutra?

Novinari su najmanje krivi i najmanje imaju uticaja, ali su i najinertniji. Sve zavisi od uređivačke politike medijske kuće. Ako vam je po pravilu privatna kuća, na čelu je najčešće neki tajkun koji se mora podvoriti određenoj politici, ili ako je neki javni servis onda je dominantna politika za tu lokaciju presudna. Onda novinari budu u službi ili tajkuna ili političara, ali onda ne možemo govoriti o nekom normalnom i objektivnom novinarstvu. Onda govorimo o nečemu što se zove PR, pamflet novinarstvo, reklama, i tu nema govora o nekom istraživanju.

Vi pričate o stvarima o kojima većinom ljudi šute.

Ne ćute, pričaju, samo ne pišu.

Zašto ne pišu?

Morate pitati njih. Ne znam, što bi rekao Albert Camus: Novinar je životno opredjeljenje, to nije posao od 7 do 3. Ljudi shvate novinarstvo kao nešto kroz šta će zaraditi grdne pare. Shvataju to kao odskočnu dasku, da kasnije budu kao neki PR-ovi, da se ubace u neku stranku, državne jasle. Poštujem svačiji izbor, ali to nije novinar. Ako nije novinar onda poštujem njegov izbor da se bavi nekim stvarima koji nemaju veze sa istinom, ali ako je novinar onda bi trebao da radi stvari koje se bave istinom, raskrinkavanjem laži.

U tom smislu, kako vidite status javnih servisa u BiH?

Kako recimo privatni mediji zavise od tajkuna, NGO od međunarodne zajednice, tako i oni imaju status da žive od države koja je siromašna. Pa su onda oni ili siromašni ili su konstantno u predstečajnom stanju. Recimo u RS-u, žive kao servis SNSD-a, tu uglavnom nema puno veze sa novinarstvom, ali ima veze sa isplaćivanjem plata radnicima koji su sami sebi svrha. To su glomazni servisi, koji vuku naslijeđe još od socijalizma, ima zaposlenih da bi BBC možda pozavidio na broju.

Da li pratite dnevnike i na kojem servisu?

Pratim redovno. Popriličan sam mazohista, pratim kao da želim sebi sve najgore u životu. Pratim pa onda šaram, od RTRS-a, preko FTV-a, BHT-a, BN-a.

Spomenuli ste RTRS, a kako ocjenjujete rad BHRT-a i FTV-a, druga dva javna servisa?

BHRT, prva asocijacija su lokalna sportska takmičenja koja uspiju da kupe da gledam utakmice Lige šampiona ili Olimpijadu. Oni su nekako zamijenili izraz nepristrasnosti sa izrazom bezličnosti i onda su implementirali tu bezličnost i kao da se trude da ih ne gledate: ‘hajde malo prebacite kanal, pustite nas’, i uspijeva im u tome. Dok FTV, kako političko Sarajevo diše i kako koja politička opcija se bori, tako i oni dišu. To su malo SDP-ovski stavovi, sad su to stavovi SDA. Ako živite u entitetu RS u kojem je to mnogo jače, izraženije, otvorenije, onda mi se te dnevne emisije, dnevno političke emisije iz Federacije čini kao jedna objektivnost, kao objektivna stvar.

Da li ljudi u RS-u prate Dnevnik RTRS-a?

Nikad se nisam bavio tim mjerenjima, a drugo, nešto im i ne vjerujem, pa ne znam da li prate. Oni kažu da je to nevjerovatna gledanost. Ljudi kažu, s kojim se ja susrećem, da niko to ne gleda, a kad dođu izbori ljudi glasaju kao da su gledali sve i jedan.

Kako vidite budućnost bh. novinarstva? Finansijskih sredstva sve je manje i manje i mediji se sve više oslanjaju na novce iz javnih budžeta, zbog čega imamo razne političke i finansijske pritiske.

Ne znam, ja sam novinar freelancer. Ja radim svaki dan kako bih zaradio, koliko napišem tekstova, koliko napišem kvalitetno. To jeste surovo neoliberalno-kapitalistički pogled ali ako se trudimo pojedinačno, onda će se truditi i taj kolektiv i ta redakcija i taj medij. Dosad smo mogli napraviti 4-5 nezavisnih medija da smo imali stvarnu želju, a ne napraviti 300 medija koji su radili i ugasili se. Očigledno nije postojala iskrena želja da se prave mediji, nego je postojala iskrena ljubav prema novcima.

Ovo Vas sigurno svi pitaju. Bez obzira na prijetnje i dalje nastavljate pisati o temama na koje naše društvo nije spremno ili o kojem drugi ne pišu – da li Vas je strah?

Naravno da me strah. Strah me fizičkog nasilja, strah me za moju porodicu, za najbliže. Nije to samo strah lični, biološki, čovjek se preispituje i moj položaj je egoističan. Ako nastavim raditi ovako, a trudim se da nastavljam da ne pravim sam sebi autocenzuru, nekad na izravan način, dovodim u opasnost svoju porodicu, pa se zapitam vrijedi li sve. Ne, ovo ne vrijedi uopšte. Ne vrijedi na bilo koji način osim na način donošenja istine ljudima. Ali, da će to nešto promijeniti – neće. Neće promijeniti ništa ako 3,5 miliona ostalih ljudi gleda ovako ili spava. Ne treba imati iluzije što se toga tiče.

Izvor: http://www.media.ba


U medijskoj zajednici postoji konsenzus za uspostavljanje transparentnosti u medijskom sektoru

Unutar medijske zajednice pozdravljena je inicijativa donošenja zakonskog rješenja kojim bi se osigurala transparentnost medijskog vlasništva i finansiranja, te uredio oglašivački prostor. Rezultat je to prve stručne debate pod nazivom “U potrazi za boljom regulacijom transparentnosti vlasništva i finansiranja medija iz javnih budžeta” koja je održana 26. januara 2018. u okviru projekta “Mediji i javni ugled”, podržanog od strane EU.

Vladimir Pandurević, voditelj projekta iz Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini, rekao je kako „javni interes u medijima nije definisan nijednim strateškim dokumentom i stoga su rezultati projekta Mediji i javni ugled jako važni“.

Generalna tajnica Udruženja BH novinari Borka Rudić ocijenila je kako su posljedice neregulisanja ove oblasti „urušavanje novinarske etike i kvalitete novinarstva kao i slabljenje funkcije javnog interesa samih medijskih kuća“.

Politička savjetnica u Uredu specijalnog predstavnika EU Jasna Jelisić podsjetila je na posljednje izvještaje Evropske komisije o napretku BiH u kojima je pitanje transparentnosti u medijskom sektoru tretirano kao jedno od ključnih. „Izjveštaji su između ostalog dali i preporuke vlastima u Bosni i Hercegovini da ovo pitanje što prije razmatraju, a u nekoliko navrata je naglašeno da će ovo pitanje biti i predmet razmatranja prilikom davanja Mišljenja Evropske komisije na aplikaciju BiH za članstvo u EU.“.

Profesorica Fakulteta političkih nauka Lejla Turčilo naglasila je da je potrebno vratiti vezu između kvalitetnih medija i građana koji ih znaju prepoznati. „Pravo je građana da imaju pristup tačnim, objektivnim i fer informacijama, ali i da poznaju mehanizme uticaja onih kojih kreiraju takve informacije“, rekla je Turčilo.

Konzorcij koji implementira projekat zagovara donošenje zakona u cilju dostizanja standarda Evropske Unije u reguliranju koncentracije i transparentnosti medijskog vlasništva. Cilj donošenja ovih zakonskih rješenja je sprečavanje konflikta interesa, podizanje vrijednosti medijskog tržišta i održivosti medija kroz transparentnu dodjelu javnog novca medijima.

Zakonska rješenja trebala bi doprinijeti i sprečavanju zloupotreba u navedenim oblastima, unaprijediti medijski integritet, poticati zakonit rad medija i stvarni medijski pluralizam te tako doprinijeti izgradnji demokratskog okruženja. Predviđeno je i da zakonski prijedlozi sadrže propise o monitoringu primjene zakona kao i mehanizme sankcija.

Debata je organizovana u okviru projekta “Medji i javni ugled” koji finansira Evrospka unija i implementira konzorcij koji čine Udruženje BH novinari, Mediacentar Sarajevo, Vijeće za štampu u BiH i nevladina organizacija JaBiHEU.