Europske vrijednosti u BiH

Skip Navigation Links

Javnost treba znati ko su vlasnici medija i kako se finasiraju iz javnih budžeta

Sa prezentacije istraživanja o transparentnosti vlasništva i finansiranja medija iz javnih budžeta Sa prezentacije istraživanja o transparentnosti vlasništva i finansiranja medija iz javnih budžeta
Transparentnost medijskog vlasništva i finansiranja medija u Bosni i Hercegovini nije regulisana i omogućuje instrumentalizacije i zloupotrebe. Također, upitno je i vršenje funkcije javnog interesa medija bez adekvatnog monitoringa, neki su od zaključaka izvještaja “U potrazi za boljom regulacijom transparentnosti vlasništva i finansiranja medija iz javnih budžeta” koji je predstavljen danas u Sarajevu.

Izvještaj je urađen u okviru projekta „Mediji i javni ugled“ koji finansira Evropska unija a provodi Konzorcij  koji čine BH Novinari, Mediacentar Sarajevo, Vijeće za štampu i Udruženje JaBiHEU. Prezentaciju je otvorio Vladimir Pandurević, voditelj projekta iz Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini,  koji je poručio kako se nada da će “vlasti ispoštovati preporuke nevladinog sektora”. 

Borka Rudić, generalna tajnica Udruženja BH novinari, istakla je kako je projekat „Mediji i javni ugled“ predstavljen prije  godinu u Parlamentu BiH  i da je današnja prezentacija rezultat jednogodišnjeg serioznog istraživanja bh. prakse u oblasti reguliranja transparentnosti medijskog vlasništva, finansiranja medija iz javnih budžeta i oglašavanja. 

- Sa zadovoljstvom možemo reći da smo završili najteži posla u ovom projektu, a to su preporuka za donošenje dva zakona i preporuka koje će osigurati transparentno finansiranje medija iz javnih budžeta. To su teme koje su posljednjih godina često naglašavane u izvještajima Evropske komisje o napretku BiH u procesu EU integracija -naglasila je  Rudić.

Saša Rukavina, izvršni urednik dnevong lista Oslobođenje, istakao je kako je bitno znati ko je vlasnik određenog medija: 

- Kada je riječ o printanim medijima, tu je sve jasno od 1996. godine kada je država odlučila da nema više državnih javnih printanih medija. Što se tiče portala, za više od 60 posto njih nemamo informacije o vlasništvu, a jedino što je objavljeno je kontakt marketing službe. Mi bi morali znati čiji je određeni medij - rekao je Rukavina, posebno naglasivši značaj reguliranja marketinške industrije u BiH koja predstavlja važan sektor za opstanak i finansiranje medija.  

Direktor Hayat TV-a Elvir Švrakić, podržao je nastojanja medijske zajednice da se regulira vlasništvo u medijima i finansiranje na transparentan način. 

- Potrebno je također, posvetiti pažnju pitanju koliko medija može biti u vlasništvu jednog lica. Transparentnost je veoma bitna,  tj. niko od vlasnika ne treba biti skriven, budući da su mediji javni resurs. Smatram da za ovo pitanje ne treba biti odgovorna Regulatorna agencija za komunikacije, iz razloga što su pretrpani obavezama. U susjednim zemljama obično postoji posebno tijelo zaduženo za ovo pitanje.  Također se postavlja pitanje uređivačke politike i njene povezanosti sa finansiranjem.  Primjer je Agrokor. Naime, tek kad su optužnice podignute neki mediji su počeli izvještavati o ovom slučaju - istakao je Švrakić. 

Sanela Hodžić, urednica i koautorica istraživanja iz Media centra, predstavila je neke od glavnih nalaza kao i preporuke za kreiranje zakona o transparentnom vlasništvu i o finansiranju medija kroz oglašavanje. U dijelu o finansiranju medija, koautori istraživanja su bili Nermina Voloder i Milan Živković.

- Možemo reći da je regulacija vlasništva nad medijima i finansiranja medija u BiH minimalna u ovom trenutku tako uređeno da nisu ni na koji način onemogućeni skriveno vlasništvo niti instrumentalizacija javnih sredstava za vlastitu promociju umjesto za promociju novinarstva i komunikacijskih potreba građana - kazala je Hodžić i dodala: 

- Kad govorimo o registraciji vlasništva, postoje registri o poslovnim subjektima, podaci o fondacijama i registri RAK-a o korisnicima dozvola za audiovizualno emitovanje, ali informacije o posrednim i povezanim vlasnicima nisu navedene u tim registrima. Također, pravilo RAK-a o koncentraciji medijskog vlasništva isteklo je 2006. godine. Uz sve to, otežan je uvid javnosti u to ko stoji iza nekog medija i ko vrši utjecaj na medije.

Iz istraživanja “U potrazi za boljom regulacijom transparentnosti vlasništva i finansiranja medija iz javnih budžeta” proizašle su i preporuke za transparentno finansiranje medija, a to je usvajanje legislativnih i regulatornih rješenja kojim bi se obuhvatili svi medijski sektori i s medijima povezani sektori, osigurala transparentnost direktnih, indirektnih vlasnika i udjela, osigurala transparentnost interesa u drugim kompanijama (posebno medijima i srodnim sektorima), osigurala transparentnost informacija o interesima s vlasnicima povezanih pravnih i fizičkih lica, o glavnim izvorima prihoda, o menadžerskim strukturama i glavnim urednicima medija, kao i informacije o političkim vezama vlasnika. Također je neophodno regulisati i pitanje prikupljanja i objave podataka o ovim pitanjima, kao i koja institucija ili organizacija bi bila zadužena za takvo što. Važno je i regulisati prekomjernu koncentraciju stranog vlasništva kao i pitanja konflikta interesa.
 
Ostali važni nalazi izvještaja su i da bi se rilikom usmjeravanja javnog novca u medije trebalo naročito uzeti u obzir karakteristike medijskih sadržaja (vlastita produkcija, teme od javnog interesa, zastupljenost društvenih grupa, poštivanje profesionalnih normi) kao i karakteristike same medijske organizacije (neprofitni karakter, veći broj zaposlenih, dobra zaštita radnih prava, dobro definisani statuti, transparentnost vlasništva). Idealno, politike finansiranja medija moraju osigurati promociju posebno deficitarnih programa od javnog interesa, ali i zadovoljenje opće informativne funkcije medija.

Da bi se postigla neovisnost odlučivanja vezano za finansiranje medija potrebno je imenovanje stručnih komisija, umjesto političkih tijela koja trenutno donose odluke, izbor članova tih komisija na osnovu javnih konkursa, jasnih i relevantnih kriterija stručnosti, te normi protiv konflikta interesa. Alternativno, građani mogu birati prijedlog ili medije kojima će potpore biti dodijeljene.

Kako bi se postigla legitimnost i transparentnost u nabavci medijskih usluga, potrebno je  obrazložiti konkretni javni interes u datim uslugama i sadržajima i demonstrirati da specifični javni interes ne može biti osiguran bez te konkretne nabavke. U tom procesu je važno minimizirati netransparentne pregovaračke postupke i direktne sporazume, te osigurati osnovna načela transparentnosti, aktivne konkurencije, nediskriminacije i principa najboljeg omjera kvalitete i cijene.

Preporuke u smislu monitoringa finansiranja medija uključujući procedure i učinak na javni interes su uspostavljanje mehanizama redovnih izvještaja medija, finansijskih i programskih, jačanje finansijske i revizije učinka kao i monitoring organizacija civilnog društva.  

Urednička nezavisnost bi trebala biti uređena statutom koji reguliše imenovanje i status urednika i novinara (javni pozivi, jasni profesionalni kriteriji, konsultiranje sa novinarima o imenovanju urednika, objavljivanje informacija o proceduri, razlozima i procedurama smjene, uvođenje klauzule savjesti i unaprijeđenje statusa i poštivanja radnih prava). 

Dodatno je potreban sistem sankcionisanja nepoštivanja tih standarda kao i finansijska stabilnost medija i uposlenika. Logičnim slijedom, potrebna je i odgovornost medija, a to bi se moglo utvrđivati kroz finansijske i narativne izvještaje, kao i kroz kopije računa plaćenih sredstvima iz javnog budžeta i transparentnim izvještajima o ukupnom poslovanju i objavljenim informacijama u impressumu ili odjavnoj špici o tome da je određeni medij sufinansiran javnim sredstvima.

Sažetak izvještaja možete pogledati ovdje.