Europske vrijednosti u BiH

Skip Navigation Linkspočetna > o EU > Institucije EU

Institucije EU

EU institucijeInstitucije EUEU institucije
Europska unija je porodica europskih demokratskih zemalja koje rade zajedno kako bi unaprijedile živote svojih građana i izgradile bolji svijet.
Države članice EU-a zadržavaju svoju nezavisnost i nacionalni suverenitet, s tim da dneke od svojih privilegija donošenja odluka delegiraju zajedničkim institucijama, koje su one osnovale. Te odluke o posebnim pitanjima, koja su od zajedničkog interesa, donose se demokratski na nivou cijele Europe.

Postoje tri glavne institucije koje donose odluke:
EUROPSKI PARLAMENT, koji predstavlja građane EU-a i čije predstavnike oni direktno biraju;
VIJEĆE EUROPSKE UNIJE, koje predstavlja zasebne države članice;
EUROPSKA KOMISIJA, koja je izvršno tijelo EU-a i brine se za interese Unije kao cjeline.
Ovaj ‘institucionalni trokut’ kreira politike i zakone koji se provode u cijeloj Uniji. U principu, Komisija je ta koja predlaže nove zakone, ali ih Parlament i Vijeće moraju usvojiti.

SUD PRAVDE se brine da se europski zakoni poštuju. EUROPSKI SUD REVIZORA se bavi finansijskom provjerom aktivnosti Unije.

Brojna druga tijela, također, imaju ključne uloge u radu Europske unije:

• EUROPSKI EKONOMSKI I SOCIJALNI KOMITET predstavlja građansko društvo, poslodavce i zaposlenike;
• KOMITET REGIJA predstavlja regionalne i lokalne vlasti;
• EUROPSKA INVESTICIJASKA BANKA finansira investicijske projekte EU-a i pomaže malim preduzećima putem Europskog investicijskog fonda;
• EUROPSKA CENTRALNA BANKA je odgovorna za europsku monetarnu politiku;
• EUROPSKI OMBUDSMENI istražuju žalbe o neregularnom poslovanju institucija i tijela EU-a;
• EUROPSKI SUPERVIZOR ZA ZAŠTITU PODATAKA osigurava zaštitu privatnosti ličnih podataka građana.
Ustanovljene su i specijalizovane agencije koje se bave posebnim tehničkim, naučnim i rukovodnim zadacima.
Moć i odgovornosti institucija EU-a, i pravila i procedure koje se moraju slijediti, baziraju se na ugovorima na kojima je Unija utemeljena.

UGOVORI

Europska unija je utemeljena na četiri osnovna ugovora:
• Ugovor kojim je uspostavljena Europska zajednica uglja i čelika (ECSC), potpisan je u Parizu u aprilu 1951. godine. Na snagu je stupio u julu 1952. i van snage stavljen u julu 2002. godine.
• Ugovor kojim je uspostavljena Europska ekonomska zajednica (EEZ) potpisan u Rimu u martu 1957. stupio je na snagu u januaru 1958. godine. Ovaj ugovor se često naziva Rimski ugovor.
• Ugovor kojim je uspostavljena Europska zajednica za atomsku energiju (Euratom) koji je potpisan u Rimu zajedno sa Ugovorom o EEZ.
• Ugovor o Europskoj uniji (EU) koji je potpisan u Mastrihtu u februaru 1992. a koji je stupio na snagu u novembru 1993. godine.
Na ovim ugovorima se bazira cjelokupan rad EU-a. Njima su dodavani amandmani, svaki put, kada bi se Uniji pridružile nove države članice i tri puta kada se vršila reforma institucija EU-a i kada je Unija trebala dobila nove odgovornosti:
• Jedinstveni europski akt (SEA) potpisan je u februaru 1986. a na snagu je stupio u julu 1987. godine. Ovim Aktom je izmijenjen Ugovor o EEZ-u i njime je utrt put za formiranje jedinstvenog tržišta.
• Amsterdamski ugovor je potpisan u oktobru 1997. a na snagu je stupio u maju 1999. godine. Ovim ugovorom su izmjenjeni ugovori o Europskoj uniji i Europskoj zajednici, tako što je su slova koja su označavala članove Ugovora zamjenjena brojevima.
• Ugovor iz Nice je potpisan u februaru 2001. a na snagu je stupio u februaru 2003. godine. Ovim ugovor su napravljene dalje promjene u drugim ugovorima, pojednostavljen je proces donošenja odluka u EU tako da se djelotvoran rad Unije nastavio i nakon proširivanja u 2004. godini.
Zbog velikog broja ugovora nije lako razumjeti način na koji Europska unija funkcioniše, pa su u junu 2004. godine predsjednici i premijeri EU-a odlučili da postojeće ugovore zamjene jednim ustavom, koji bi jasno definisao šta je Unija, kako se donose odluke u njoj, tko je odgovoran za pojedine aktivnosti. Međutim, takav ustav ne može stupiti na snagu sve dok ga ne ratificiraju sve države članice.

PREDSJEDNIŠTVO

Predsjedništvo Vijeća Europske unije čine države članice na bazi rotacije. Svako predsjedavanje traje šest mjeseci tokom kojeg predsjedavajuća zemlja članica organizira i upravlja poslovima svake konfiguracije Vijeća kojom predsjedavaju ministri. Vijeće Europe i Vijeće za inostrane poslove su jedini izuzetak od pravila. Vijećem Europe koje definira generalni politički pravac i prioritete Evopske unije predsjedava predsjednik Herman Van Rompuy od prvog decembra 2009-te. Vijeće Europe nema legislativnu funkciju.
Otkad je Lisabonski sporazum stupio na snagu, Vijećem za inostrane poslove predsjedava Visoka predstavnica Europske unije za sigurnosnu i vanjsku politiku Lady Catherine Ashton. Lady Ashton također predvodi još jednu inovaciju Lisabonskog sporazuma - novoformiranu Europsko vanjsku akcionu službu.
Predsjedništvo Vijeća osigurava nesmetano upravljanje Vijeća, predsjedava i upravlja diskusijama, pokušava pomiriti suprotna stajališta i formuliše prijedloge za kompromise da bi se mogle donijeti odluke. Predsjedništvo također igra važnu ulogu u pregovorima sa drugim institucijama unije, posebice sa Europskim parlamentom koji, poput Vijeća, mora odobriti većinu europske legislative.

VIJEĆE

EUROPSKO VIJEĆE - šefovi država i vlada (predsjednici i premijeri) svih država članica i predsjednik Europske komisije sačinjavaju ovo Vijeće. Europsko vijeće se obično sastaje četiri puta godišnje kako bi dogovorilo ukupnu politiku EU i razmotrilo napredak. U Europskoj uniji, Vijeće je tijelo za donošenje politike na najvišem nivou zato se njegovi sastanci često nazivaju ‘samitima’.

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE - Ranije poznato kao Vijeće ministara, ovu instituciju čine ministri vlada svih država članica. Vijeće se redovno sastaje kako bi donijelo konkretne odluke i usvojilo europske zakone. Koji će ministar prisustvovati sastanku zavisi od konkretne teme koja je predviđena dnevnim redom. Na primjer, ako Vijeće razmatra pitanja zaštite okoline, sastanku će prisustvovati ministar za pitanja okoline svake od države članice i ovo Vijeće će se nazvati ‘Vijeće za zaštitu okoline’.

VIJEĆE EUROPE - Ovo uopšte nije institucija Europske unije. Riječ je o međudržavnoj organizaciji koja ima cilj da štiti ljudska prava, promoviše kulturne različitosti u Europi i da se, između ostalog, bori protiv društvenih problema kako što su rasne predrasude i rasna netrpeljivost. Ovo vijeće je osnovano 1949. godine i jedno od njegovih najranijih dostignuća je Europska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. Potom je ustanovljen Europski sud za ljudska prava, koji je omogućio građanima da ostvaruju prava propisana Konvencijom. Vijeće Europe danas ima 46 država članica, uključujući i 27 država članica Europske unije. Bosna i Hercegovina je, također, član Vijeća Europe.

(Izvor: www.europa.ba)